Lunarne stanice(manzile) u arapskoj astrologiji

Islamska astronomija i astrologija su mnogo dugovale klasičnim astrološkim izvorima, a posebno Ptolomejevom Tetrabiblosu kao i sirijskim, persijskim i indijskim izvorima. Solarni zodijak, zajedno sa znanjem o sedam planeta, sadržavao je temelj za većinu astroloških tekstova drevnog svijeta, dok su u Indiji drevni mudraci osmislili lunarni zodijak, koji je prije svega imao astrološki značaj samo u okviru hinduističkih, a kasnije i budističkih tradicija.

Nakon uspona islama indijski koncept lunarnog zodijaka kombinovan je sa autohtonom arapskom meteorološkom simbolikom i folklorom znanim kao “anva” da bi se onda u konačnom formirao formalni sistem tzv. “lunarnih stanica” ili manzila. (manazil al-kamar). Ove stanice su činile prošireni zodijak duž ekliptike, koju je u ovom slučaju definisao Mjesec, a ne Sunce. U srednjovjekovnoj islamskoj magijsko-astrološkoj tradiciji bilo je dvadeset i osam lunarnih stanica koje su se prostirale kroz zodijačke znakove. Iako je svaka stanica identifikovana sa zodijačkim sazvežđem ( sideralni zodijak), kao što je prikazano u tabeli ispod teksta, svaka ta stanica ili manzila se prostire i odprilike oko 12 stepeni i 51 ‘ luka, približno isto kao i svaki zodijački znak ali produžen za 30 stepeni duž ekliptike.

Opravdanost za dvadeset i osam manzila ili dvadeset i sedam u indijskoj sideralnoj astrologiji, je u revoluciji Mjeseca koja je trajala oko 27/28 dana. Grupe zvijezda koje se nalaze na ili u blizini tog dijela putanje Mjeseca ili revolucije identifikovane su kao “stanice” (manzile) kroz koje je mesec prošao. Dakle, za islamske astronome ove stanice su bile manje značajne za svrhu lunarnog kalendara u smislu mjerenja vremena kada znamo da se islamski kalendar zasnivao uglavnom na osnovu mjesečevih faza. Ali to je, ipak nešto značilo astronomima kao način za dalju podjelu ekliptike, ali za astrologe i mage tog vremena, to je bila još jedna kosmička povezanost sa celestijalnim svijetom.

Kada u stvari identifikujemo lunarne stanice to nam govori da je to u suštini prošireni zodijak. Al-Sufi autor djela koje obrađuje manzile, u svojoj klasifikaciji manzila izjavio je da je prva od stanica bila šaratan,ili Saratan opisana kao dva roga Ovna, upravo zato što je nagovještavala početak astrološke godine ingresom Sunca u znak Ar. Druga stanica, Butain, bila je trbuh Ovna, a sledeća stanica Thurauua korespodentna Plejadama je izjednačavana sa repom Ovna što je svakako korespodentno sa dekanima zodijačkih znakova.

Matematički posmatrano, odnos ovih dvadeset i osam lunarnih stanica prema dvanaest zodijačkih znakova i zodijačkih sazveža ( u sideralnoj astrologiji) je bio sasvim jednostavan: svaki zodijački znak je sadržavao dvije trećinu mjesečevih manzila. U astronomskom smislu naravno da, ovakva veza nije imala puno smisla, posebno za računanje vremena, ali u astrološke svrhe bila je navodna veza sa drugim pojavama koje su bile važne u magijsko-astrološke svrhe. Srednjovekovni arapski mudraci vjerovali su da su lunarni i solarni zodijak uspostavljeni od samog Boga.

Tako da su svi oni uključujući i Hermesa, prepoznavali ove nebeske znakove kao pomoćno sredstvo za ezoterijsko proučavanje i poimanje čovjeka. Uspostavljene su i veze između lunarnih stanica i 28 slova arapske abecede, u vezi su i sa geomantijom pa čak i sa imenima anđela. Jedan od ključnih elemenata ove veze je broj 28, koji je bio dragocen srednjovjekovnom numerologu, matematičaru i mističaru. Ovo je bio savršen broj, jednak zbiru njegovih djelova (7 + 6 + 5 + 4 + 3 + 2 + 1). Pored toga, 28 je jednaka polovini (14), plus četvrtini (7), plus sedmini (4), plus četrnaestini (2), plus njenoj dvadeset osmoj (1) Ikhvan al-Safa ‘ napominje da je broj 28 takođe zbir 7 planeta, 9 sfera (aflak) i 12 mundanih kuća (buruj). Ezoterični kvalitet od 28 je dalje usavršen u poznatim alhemijskim operacijama i inače u islamskom misticizmu i isti se vezuje za proroštvo.

Svaka od manzila Mjeseca se razmatra u smislu povoljnosti ili nepovoljnosti početka neke aktivnosti. Prema al-Ašrafu, jedanaest manzila se smatralo povoljnim (su – hut) devet je bilo nepovoljno (nuhus), a osam je bilo mješovito.

Al-Ashraf je u svojim bilješkama o manzilama takođe nabrajao vrste tamjana (bukhurdt) prikladnih za svaku od njih. Slična lista, sa manjim varijacijama, zabilježena je u kasnijim srednjovjekovnim arapskim tekstovima kao Shams al-ma’drif od al-Buni-a. Tako npr. za prvu manzilu se koristio crni kim ili crni koriander, za drugu manzilu Butaun ili Butain koristio se kao incens/tamjan šafran i mastika, zatim za neke od njih mnoga etarska ulja i aromatične smole itd.

Uglavnom, mnoge od ovih biljaka, drveća, smola itd…pravilnom i logičnom analogijom mogu nas dovesti do povezanosti istih sa sedam planeta. Ovo sve gore navedeno nam govori da mnogi astronomski i astrološki tekstovi na arapskom jeziku izucavaju lunarne stanice, ali malo njih zapravo identifikuje manzile u svrhu prognostike.

Na primjer, uticajni Kitdb al-Filaha al Nabatiiia, znan kao Ibn Vahshiiia, ne govori o astrološkom značaju lunarnih stanica. Jedan od najranijih i najznačajnijih izvora u vezi sa astrološkim značajem lunarnih stanica bio je svakako Picatriks, ali ne samo on, tu je i “Knjiga Hiljada” od Abu Masallaha te mnogo manje poznatih arapskih izvora sa kojima se al-Ašraf mogao konsultovati prilikom sastavljanja njegovih savjeta za manzile MO, ali je sigurno da on to nije doslovno kopirao nego je samo koristio kao reference.

Manzile kao takve imaju najviše značaja u astrološkim intervencijama ali i stvarima koje se tiču svakodnevnog života, pa npr. prva manzila Sharataun koja se prostire od početka do 13. stepeni Ar pogodna je za intervencije za ljubav i prijateljstvo, te da tada nije dobro nositi novu odjeću, ne treba razgovarati sa vladarima jer neće biti povoljno, dobro je za udaju/ženidbu ali ne i za trgovinu itd. Jedanaesta manzila Zubra je povoljna za liječnje bolesti, komuniciranje sa plemićima, povoljna za putovanje i pripremu talismana itd.

Korišćeni izvori :

• “The magical significance of the lunar stations” in the 13 century Jemeni Kitab Al Tabsira – Al Malik Al Ashrafh, autor Daniel Martin Varisco
• Orijentalna magija – Idriz Šah
• MIstična astrologija – Ibn Arabi