Vrijeme i mjesto “rađanja”horarnog pitanja

Vrijeme “raađanja” pitanja za izradu horarne karte je od velike važnosti i ista tema se prije svega razmatrala u Jednom od manje poznatih astroloških djela na temu horarne astrologije pod nazivom “Yavanajataka of Sphujidhvaja”. Riječ je o sanskritskom astrološkom tekstu čiji naslov u prevodu znači “Horoskopi Grka”, napisanom negjde oko 270. godine n.e. Zasnovan je na proznom prevodu jednog grčkog teksta o horoskopskoj astrologiji, vjerovatno napisanom u helenskom Egiptu nekih sto godina ranije. Na sanskrit ga je preveo izvjesni autor poznat pod nadimkom Yavanesvara, što u prevodu znači “Gospodar Grka”. Dejvid Pingri (jedan od najeminentnijih američkih istoričara antičke nauke i najznačajniji prevodilac klasičnih astroloških djela, objavio je i prevod ovog gore navedenog djela. On je bio uvjeren da je ovaj tekst inicijalna tačka iz koje je grčka katarhai astrologija počela da se transformiše u horarnu. Astrološka materija koju je Pingri definisao kao astrologiju ispitivanja, i koja je predstavljena u pomenutom djelu, bila je rudimentarna i siromašna u poređenju sa razvijenom horarnom astrologijom islamske epohe čiji su najznačajniji predstavnici, svakako, Masha’allah i Al Biruni.

Konsultacija sa astrologom, prema uputstvima ovog djela, počinje onog trenutka kada klijent “priđe” astrologu. Fokus ovih Yavanajataka konsultacija nije bio na tumačenju direktnog pitanja, već na “pogađanju” klijentovih misli razmatranjem pozicija planeta, mundanih uglova, navamsi, dekana i ostalih relevantnih horoskopskih faktora. Tako, npr., u djelu se kaže: “Ako je Sunce na vrhu neba, on razmišlja o autoritetu, započinjanju kakvog poduhvata ili novcu od posla” ili “Ako je navamsa Ovna na ascendentu, on razmišlja o zemljištu ili zlatu zbog snage Marsa; ako je navamsa Bika, o stoki ili ženi”.

Znači, kao relevantno vrijeme u ovim sanskritskim protohorarnim kartama uzima se vrijeme “prilaska” klijenta astrologu ulaskom u prostoriju u kojoj se astrolog nalazi. Kod zapadne astrologije, pogotovo kasnije, kao trenutak nastanka ili “rađanja ” horarnog pitanja, nije se uzimalo vrijeme javljanja istog u mislima pitaoca, već vriijeme kada je pitanje bilo postavljeno astrologu sa specifičnim zahtjevom za tumačenje natalne karte. Masha’allah i Bonati, su npr. vjerovali da astrolog ne bi uopšte trebalo sam sebi da postavlja horarno pitanje, već da isto uvek uputi kolegi jer su smatrali da se uloge pitaoca i tumača pitanja ne mogu istovremeno steći u istoj osobi. Vilijam Lili se sa ovim nije slagao i vjerovao je da se u istoj osobi mogu steći uloge pitaoca i tumača.

Gvido Bonati je rekao: “Moraš da odrediš tačno vrijeme što je hitnije moguće, bez ikakvog odlaganja čim riječi izađu iz usta onog koji pita”. Iz ovoga se jasno da zaključiti koje je vrijeme za postavljanje horarne karte on uzimao.

Koncept vremena i mjesta astrologa zasniva se prvenstveno na ideji da se misli pitaoca sa nebeskim sferama mogu povezati jedino preko medijuma, tj. astrologa-tumača. Ovo astrologovo “posredovanje” je preduslov rađanja jednog horarnog pitanja bez  kojeg ono ne postoji kao takvo, već samo kao obično pitanje.

Vilijam Lili u II knjizi, XXVI poglavlja “Hrišćanske astrologije” (izdavač Branka Stamenković, Beograd, 2005), u naslovu “O vremenu prihvatanja bilo kog pitanja” kaže: “Nema sumnje da je pravo vrijeme prihvatanja bilo kog pitanja ono vrijeme kada pitač izrazi svoju želju astrologu, upravo taj trenutak vremena, po mom mišljenju treba prihvatiti. Jer, recimo, da mi je poslato ili dostavljeno neko pismo u kome je zahtjev da razriješim neka pitanja; možda mi je pismo uručeno u tri sata nekog dana, ali usled nekih prilika, ja ga nisam pročitao do četiri ili pet sati kasnije; upravo onaj sat i minut sata kada ga otvorim i opazim namjere pitača, jeste vrijeme za koje treba da napravim sliku i iz nje izvučem astrološki sud”.

I drugi istaknuti astrolozi današnice imaju isti stav – Kristofer Vornok (Christopher Warnock): “Naši tradicionalni izvori i moje iskustvo potvrđuju da je pitanje zaista rođeno kada ga postavite astrologu ili kada ga astrolog primi i shvati”, Debora Holding (Deborah Houlding): “Horarna karta se pravi za trenutak kada pitanje postane jasno u umu, iskristališe se u formi i podvrgne horarnom ispitivanju”, Li Liman (Lee Lehman) i Robert Zoler (Robert Zoller), takođe, daju prednost vremenu i mjestu astrologa, osim u slučajevima kada je pitalac i sam delimično upućen u horarnu astrologiju, interesuje se za nju ili je uči. Ova situacija, zapravo, odgovara situaciji u kojoj astrolog sam sebi postavlja pitanje pa kasnije traži pomoć u tumačenju iskusnijeg astrologa. U slučaju svakog drugog pitaoca, koji ni najmanje nije upoznat sa pravilima horarne astrologije, i koji ne pokušava da sam iz karte protumači svoje pitanje, koristi se, po Zoleru i Liman, vrijeme i mjesto astrologa.

Iz ovog gore navedenog, vremenom se iskristalisao jasan stav astrologa da se kao vrijeme rađanja horarnog pitanja, odnosno vrijeme koje je relevantno za izradu horarne karte, uzima ono vrijeme kada je astrolog čuo (ili pročitao), odnosno razumio suštinu pitanja, osim u situaciji kada je onaj koji postavlja pitanje i sam astrolog, ili barem malo poznaje horarnu astrologiju, kada bi bilo pravilno da se kao relevantno vrijeme uzima ono kada je sam sebi postavio pitanje u namjeri da ga astrološki protumači. Dakle, nije relevantno ono vrijeme koje pitaocu tek tako padne na pamet, jer je to obično a ne horarno pitanje, pošto ga pitalac nije prezentirao astrologu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *