Astrologija između simbola i psihologije

Svjedoci smo danas sve popularnijeg psihološkog pristupa tumačenju natalne figure ili natalne karte kako je već ustanovljen naziv za u stvari astrološku mapu trenutka nečijeg rođenja, nekog događaja, pitanja ili astrološkog trenutka saznanja za neku vijest. Uzroka za psihološki pristup astrološkom tumačenju ima zaista mnogo i teško ih je sve nabrojati ali se može zaključiti da je glavni uzrok pojava znana kao “novo doba” iz kojeg su dalje proistekle negativne posledice u društvenom, naučnom i ekonomskom životu čovjeka. Posledice tog “modernog” “slobodoumnog” i “humanističkog ” pokreta su uticale i na izvornu astrologiju, onako kako se ista primjenjivala sve do odprilike XVII vijeka kada na scenu nastupaju racionalizam i naučno razmišljanje. Paradoksalno, astrologija nije mogla biti tek tako odbačena od naučne misli, ali je što je još gore, ista “očišćena”, i toliko modifikovana, da sve do dan danas postoji ta neka težnja i utopija da se astrologija smjesti u tokove naučne i misli i objasni jezikom racionalizma i nauke. U vezi sa navedenim, ne čudi činjenica da većina astroloških tumačenja počinje i završava se psihologizacijom, psihoterapeutskim pristupom što na taj način razvodnjava srž ili pravu bit izvorne astrologije dajući joj jedan potpuno vještački element i neutemeljenu analizu.

Kada krenemo da čitamo sva djela tradicionalnih astrologa od pozne Antike pa sve do renesansnog perioda ( do kada je utvrđeno da je tradicionalna astrologija u stvari najviše dala) jasno možemo zaključiti da se astrolog nije bavio pretjeranom unutrašnjom ličnošću čovjeka. Razlog za to nije samo, mnogi će reći, tada neotkrivene psihologije kao nauke, već jedan životni i osnovni pristup čovjeku kao ljudskom biću i fokusu na njegove konkretna životna pitanja, a koji pristup u naletu ovog navodno “famoznog” modernog i humanističkog doba se nažalost sve više gubi. U želji da se uhvati u koštac sa sudbinom, savremeni čovjek danas idu u sve veću krajnost, a to su uzaludni i trenutni pokušaji da sudbinu podredi sebi, svojim potrebama i željama. Uvijek je bilo pokušaja kroz istoriju da čovjek podredi sudbinu sebi, no danas se to radi na mnogo perfidnije načine kao što je psihologizacija astrologije. Na taj način, ubačeni moderni elementi psihološke misli astološko tumačenje pretvaraju u astropsihološku seansu koja na kraju krajeva nije dosledna niti sa astrološke, a tek nije sa psihološke strane pa dobijamo jedan nadri-miks astropsihoanalize.

Činjenica je da tradicionalna astrologija u svom širokom asortimanu znanja nudi i znanje u duši čovjeka i samim tim sadrži i tumačenje u pogledu istog ali ne na način kako to čini psihologija. Tradicionalna astrologija pokriva daleko širu sliku od psihologije jer jasno razdvaja nivo licnosti ( psihe, uloge ) od nivoa 7 tačaka duše koje korespondiraju 7 planeta spoljašnjeg nivoa. Jasno opisujući temperament osobe, tradicionalan astrološki pristup zapravo govori o karakteru čovjeka i na tome se zadržava bez težnji da nepotrebnoi dubiozno objašnjava mehanizme i porive težnji čovjeka. O tome jasno piše Klaudije Ptolomej, otac astrologije kada striktno razdvaja tjelesni oblik i temperament od duše tog metafizičkog dijela astrološke simbolike. Ovaj metafizicki dio astroloske simbolike dakle sigurno ne pokriva jedan i isključivi nivo koji pokriva današnja psihologija kao nauka uz još dodatne psihološke i psihoterapeutske pristupe. Jednako tako i moderan astrološki pristup tumačenju nema niti utvrđen predmet niti jedinstvenu metodologiju kao što ima psihologija i na taj način isti ostaje na raskrsnici i rasutosti astrološkog tumačenja koje se kao takvo sa pravom može nazvati nadri-psihološko tumačenje.

Sa ovih gore opisanih razloga uopšte dakle ne čudi činjenica zašto je upravo izvorna astrologija prva bila na nišanu nemilosrdnog i narcisoidnog čovjeka jer se obavezno podrazumijeva da je ona danas “očišćena” od “zaostalih” relikata prošlosti te stoga mora da m i podređena savremenim potrebama društva. Potpuno je jasno da čovjeka muče isti problemi i nedoumice od kad je svijeta i vijeka, jer kako je bilo nekada tako je i danas. Zdravlje, bolesti, nesreće, smrt, ljubav i brak, djeca, porodica, novac i nasledstvo su osnovne životne oblasti svakog ljudskog bića. Astrologija kao nebeski jezik simbola putem istih, opisuje, otkriva i opravdava događaje povezane sa navedenim oblastima života, ne težeći da zadire u nepotrebne psihološke lavirinte onoga koji traži tumačenje.

Ako nekoga zanima da li će se udati ili oženiti, ili kakav će biti kvalitet tog braka, veze šta god, na astrologu je da odgovori konkretno jer sve što prevazilazi tumačenje tog konkretnog prijeti da uđe u zonu popularnog psihološkog pristupa gdje tumačenje više prestaje da bude simbol i nastavlja da bude psihoterapeutska seansa. Zašto je to danas tako, zašto astrološka tumačenja sve više liče na sastanak sa psihologom jasno je, u pitanju je je pogrešan motiv i nepozvanje suštine prave astrologije, njene svrhe i mehanizma njenog funkcionisanja.

Na kraju valja ponoviti da ono što odvaja pravu astrologiju kao vještinu od psihologije i svih srodnih nauka jeste isključivo i samo nebeska simbolika i jasna pravila koja se moraju dosledno primjenjivati. Bez pravila i jasnih metoda ne može se jasno i dosledno izvesti astrološko tumačenje bilo kojeg horoskopa, pa bilo da je to analiza natalne, horarne, elekcione i mundane karte bez da se ne skrene na stranputicu psihologizacije pomiješane sa primjesama i dodacima takozvanog novog doba.