Geocentični model univerzuma-azbuka astrologije Idio
Tradicionalna astrologija zasnovana je uglavnom na aristotelovom kosmološkom i astronomskom modelu, koji je i uzor za spiritualno poimanje svijeta oko sebe. Štaviše, sva ona astrologija klasičnog perioda poput helenističke, arapske, srednjevjelovne, renesansne su samo dio veće cjeline koja uključuje hermetičku, neoplatoničku i aristotelovsku kosmologiju i razumijevanje same duše, pa se stoga mora shvatiti kako su sve ove stvari povezane. Helenistička (ranija) i srednjovjekovna –arapska i renesansna ( poznija tradicija) jednom riječju tradicionalna astrologija, zasnovana je na geocentričnoj astronomiji. Ovaj geocentričan(geo = zemlja, centrično = centrirano- Zemlja je centar za razliku od heliocentričan, helios = Sunce pa je Sunce u centru) Sama astronomija je najbolje izložena u Almagestu, u kome se nalazi „Velika knjiga“astronomije koju je napisao Klaudije Ptolomej u drugom vijeku naše ere.
Na iznad priloženoj slici se vidi sva suština geocentrizma na kome počiva prava astrologija.( Klasična, Tradicionalna astrologija). Vidimo zemlju u centru obilježenu krugom i krstom simbolom četiri prirodna elementa, a oko nje su sedam sfera koje pripadaju planetama i osma sfera fiksnih zvijezda, deveta sfera sfera bez zvijezda ( ili Zodijak) deseta sfera sfera prvog pokretača, i zadnja sfera jedanaesta je sfera nepokretrnog, jednog ili Boga. Zadnje tri sfere nijesu na skici i namjerno nijesu prikazane jer su to sfere van vremena i prostora. Sve ove sfere, tj.podjela istih nalazi svoj korijen u Aristotelovoj kosmološkoj referenci i razmišljanju, Stoika i Neoplatonista što je Ptolomej odlično uokvirio i najbolje prikazao korijen tj.prethodnicu pogleda na kosmos čovjeka tradicionalnog svijeta. Platonističko viđenje kosmičke hijerarhije npr.ima 14 sfera, sedam sa jedne sedam sa druge strane od centralnog Sunca kao manifestacije Boga.Planete koje vidimo oko zemlje na skici su koncentrične, dakle one se kreću, dok zemlja u tradicionalnom svijetu nije imala status planeta, to je materijalni svijet i ona se ne kreće za razliku od planeta. Zemlja nema svoju sferu, ona je prosto propadljivi svijet na kom živi čovjek sa ostalim bićima koja su dio tog svijeta i kojim vladaju četiri osnovna elementa, vatre, vode, vazduha i zemlje.
Najbliži zemlji je Mjesec zato se naziva sublunarni svijet jer je propadljivi svijet odmah ispod sfere Mjeseca. Nešto manje brži od Mjeseca je Merkur, pa Venera koja je sporija od njega, pa Sunce koje je sporije od Venere, Mars koji je sporiji od Sunca i Jupiter koji je sporiji od Marsa i na kraju pa i na početku Saturn kao najsporija planeta. Poslednja na kraju je sfera nekretnica što je u stvari najbrže kretanje jer je u pitanju sfera ne samo fiksnih zvijezda nego i svog vidljivog neba sa zvijezdama.U srednjem vijeku se ova sfera nazivala i kristalna sfera jer kroz njih možete da vidite.Važno je shvatiti da planete nijesu zamišljene kao da jesu vezane za ove sfere i da su tu nepomično.
Sfere zapravo predstavljaju minimum i maksimum, to jest perigej, planeta je najbliža zemlji , odnosno apogej, planeta koja je najviše udaljena od zemlje. Kao što ćemo uskoro vidjeti, planeta bi mogla biti bilo gdje kako ih vidite na dijagramu, bilo gdje između ove dvije tačke perigeja ili apogeja. Može biti ispod ili iznad njega, u zavisnosti od toga gde je stajala u pogledu svog epicikla ili u smislu njenog retrogradnog kretanja.
Osma sfera, koja je sfera zvijezda nekretnica ili fiksnih zvijezda je dakle ona koju vidite kada pogledate u noćno nebo, kada vidite zvijezde na nebu. Ova sfera se pomjera jedan puni krug svakih dvadeset četiri sata i čini ono što nazivamo dnevnim kretanjem. Kreće se tako da čini da zvijezde izlaze na istoku i zalaze na zapadu. Dakle u pitanju je dnevno kretanje, koje se još naziva i primarno kretanje je kretanje nečega što se uzdiže na istoku i zalazi na zapadu. Drugo kretanje se kreće suprotno ovom primarnom kretanju. To je kretanje planeta dok se kreću kroz zodijak i naziva se sekundarno kretanje. Ovo kretanje ide od zapada prema istoku. Ako razmislite o ovome za minut, ovo će biti sasvim jasno. Jer, recimo da imate 0 od Ovna na meridijanu, tada bi 10 Ovna bilo malo lijevo (ili istočno,na sjevernoj hemisferi) toga, tj. o jest, kretalo bi se prema istoku. Dakle, kada se planeta pomjera od 00 do 10, ona zapravo ide od zapada prema istoku kada prolazi kroz zodijak u direktnom kretanju, idući od 10 do sledećeg stepena po redosljedu znakova.
I Sunce i Mjesec se sve vrijeme kreću direktno. Oni nikada neće ići unazad ili ono što se astrološkom terminologijom naziva retrogradno kretanje. Druge planete će povremeno ići retrogradno, kada idu od istoka prema zapadu na kratak vremenski period, prije nego što ponovo krenu direktno.Sve planete od Saturna do Mjeseca učestvuju u drugom kretanju( sekundarno kretanje).Međutim, oni takođe i istovremeno učestvuju u primarnom kretanju jer je primarno kretanje tako brzo kretanje da nosi sve planete i zvijezde na nebu. Istovremeno se kreću od zapada prema istoku kroz znakove zodijaka. Ova dva kretanja su dakle istovremeno i zauvijek u toku.
Dakle, kretanje Sunca, Mjeseca, planeta i zvijezda smatra se da ima uticaja na ono što je poznato kao sublunarni svijet. Sublunarni svijet, stvari je sve ono šta je ispod Meseca (sub = ispod, lunar = Mjesec). Ispod Mjeseca nalazi se zemaljska kugla koja se prvenstveno sastoji od vode i kopna, koje strči na tačkama iznad površine vode. Iznad vode i kopna je sfera vazduha koja kruži iznad i iznad vazduha je svjetleća vatra ili sfera vatre ili vatreni izdisaji koji su mnogi drevni ih zamišljali kao zvijezde padalice, komete i slične stvari. Mjesečevo kretanje i kretanje drugih planeta i zvijezda bilo jezamišljeno kao miješanje i narušavanje spokoja elemenata i stvari koje su postojale na Zemlji.
Postoje dvije glavne teme ili teorije oplanetarnim “uticajima” koji je došao u srednjem veku. Jedan od njih je da su sve sfere nekako povezane zajedno, tako da je osma sfera, ona nepokretnih zvezda, kreće se u suprotnosti sa kretanjem drugih sedam donjih sfera, zbog čega se kreću u pravac suprotan svom, bukvalno ih osma sfera pokreće. Ostalih sedam sfera povezano je zajedno kao zupčanik na satu i prenose svoj uticaj sve do sfera elemenata, koje Mjesec najizrazitije pokreće. Mjesec je prenosilac nebeske vrline nadređenih planeta ,odnosno planeta i zvijezda, inferiornima, odnosno elementima i stvarima sačinjenim od njih tj.samoj zemlji=sublunarnom svijetu.Ovo je prva teorija planetarnog uticaja koji su definisali arapski astrolozi.
Druga glavna teorija kako je izražena u takvim djelima kao što je Al Kindijeva knjiga on the Stellar Rays (“ O stelarnim zracima”) gdje boje svetlosti zvezda i njihov ugao koji tvore u odnosu na zemlju objašnjava raznolikost stvari koje se nalaze na Zemlji. Toliko o teorijama. Ovaj dakle opisani poredak sfera i njihovog kretanja postavljen je na sedam opazivih tacaka u vremenu i prostoru gdje horizont vidljivi dio sfere neba odvaja od nevidljivog, sa sve opazivim tačkama u vremenu i prostoru, o čemu će biti riječi u nekoj od narednih tema.
Kraj I dijela
